Početak uporabe duhana, alkohola i psihoaktivnih droga obično se zbiva u tijeku adolescencije, a mladi su, zbog specifičnosti razdoblja odrastanja, relativnog neiskustva te određene mladalačke sklonosti rizicima, najugroženija populacijska skupina za usvajanje i razvoj ovisničkoga ponašanja.

Ovisnost o drogama je duševno, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisnosti. Karakterizira ga nesavladiva žudnja, odnosno neodgodiva prisila za uzimanjem sredstva ovisnosti, bilo zbog njegovih poželjnih učinaka, bilo da se izbjegnu patnje koje će se javiti ako se s uzimanjem prekine.

Zloporaba droga je prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji uporaba psihoaktivnih tvari u takvom opsegu za koji je vjerojatno da će prouzrokovati mentalnu disfunkciju i poremećaje u ponašanju.

Psihička ovisnost je u prvom redu odraz reakcije pojedinca na djelovanje samog sredstva i definira se kao osjećaj zadovoljenja i duševni nagon koji zahtijeva povremeno ili trajno uzimanje sredstva radi stvaranja ugode ili izbjegavanja neugode.

Fizička ovisnost je stanje prilagodbe koje se očituje fizičkim poremećajima pri prestanku uzimanja sredstva ovisnosti. Ti se poremećaji sastoje od tjelesnih simptoma koji mogu biti lakši ili teži, a specifični su za svako sredstvo i nazivaju se apstinencijski sindrom ili sindrom ustezanja.

Tolerancija je pojam koji se može odnositi na lijekove, alkohol i sredstva ovisnosti, a označava da je u tijeku njihove duže uporabe potrebna sve veća doza za postizanje istog učinka.

Koji su stupnjevi razvoja ovisnosti?

Iako duhan, alkohol i psihoaktivne droge imaju različita farmakološka svojstva, različita djelovanja na organizam, različite korisničke skupine pa i različit način uporabe u svakodnevnici, zajednička im je značajka što mogu izazvati ovisnost, imaju slične mehanizme djelovanja u mozgu i štetne učinke na fizičko i mentalno zdravlje.

Probno uzimanje (eksperimentiranje)

Velika većina adolescenata je jednom ili više puta u životu eksperimentirala s tzv. legalnim drogama kao duhan i alkohol, a sve veća dostupnost marihuane čini i tu grupu eksperimentatora sve brojnijom. Jednom zadovoljena radoznalost ili dokaz “odraslosti” mogu i završiti na jednom ili nekoliko pokušaja i to se u najvećem dijelu slučajeva i događa. No u jednog dijela mladih ponovni kontakt sa sredstvom ovisnosti i rizična situacija ili okolina može potaknuti želju za nastavkom uzimanja sredstva.

Potraga za boljim raspoloženjem

Na tom stupnju mladi sredstvo ovisnosti započinju doživljavati kao poželjan dio svakodnevnoga života i vrijeme pod djelovanjem droge doživljava se kao nešto pozitivno i povoljno. Na uporabu se troši sve više energije, novaca i vremena. uzimanje je još uvijek povremeno, uglavnom u društvu i ne ometa normalno funkcioniranje u tijeku dana.

Štetna uporaba

Započinje zaokupljenost sredstvom ovisnosti.Droga postaje neophodnom za svakodnevno funkcioniranje. Pribjegava se lažima, u školi se redaju neuspjesi, novac za drogu se nabavlja pod svaku cijenu, pa i krađom ili prodajom stvari iz kuće. Odnosi s roditeljima i prijateljima se pogoršavaju, sve se više druži samo s onima koji uzimaju drogu. U tom stupnju svi vjeruju da mogu prestati s uzimanjem kad god požele, a obitelj često tek tada prepoznaje problem.