Domovi za ovisnike i terapijske zajednice
Stručni timovi obično se sastoje od psihologa, socijalnih radnika, psihijatara, socijalnih pedagoga, sociologa i uspješno rehabilitiranih i resocijaliziranih bivših ovisnika.
Razlikujemo i terapijske zajednice čiji su programi vjerskog karaktera.
U Hrvatskoj postoje 3 Doma za ovisnike i 8 terapijskih zajednica. Domovi imaju potpisan ugovor s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, temeljem kojeg država financira rehabilitaciju ovisnika.
Izvanbolnički tretman
Terapija korištenja agonista, najčešće nazvana supstitucijska terapija, namijenjena je osobama koje su ovisne o opijatima (heroin, metadon itd.) i provodi se u izvanbolničkim uvjetima.
U Hrvatskoj ovakav oblik tretmana pružaju Zavodi za javno zdravstvo županija u okviru svojih Službi za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, ambulante bolničkih odjela ovisnosti.
Provođenje terapije lijekovima podrazumijeva stalnu suradnju liječnika specijalista u Službi za izvanbolničko liječenje i liječnika primarne zdravstvene zaštite (obiteljski liječnik). Naime, vrstu, količinu i način podizanja terapije propisuje liječnik-specijalist zaposlen u Službi, dok se terapija i recepti podižu kod liječnika obiteljske medicine (u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.)
U supstitucijskoj terapiji koriste se:
- opioidni agonisti – METADON – imaju isto djelovanje na opioidne receptore kao heroin ili morfij (dostupan u Hrvatskoj: Metadon Alkaloid, Heptanon)
- parcijalni agonisti – BUPRENORFIN – postiže djelovanje na receptorima slično opijatima (dostupan u Hrvatskoj: Subutex, Buprenorfin Alkaloid, Suboxone (buprenorfin s naltreksonom))
- antagonisti – NALTREKSON – veže se za opioidne receptore i blokira djelovanje drugih opijata (dostupan u Hrvatskoj:Revia, Naltrekson)
Tijekom uzimanja terapije nužno je:redovito javljanje liječniku specijalistu (jednom tjedno ili najmanje jednom mjesečno), uključivanje članova obitelji u tretman te edukacija o samoj bolesti. Redovite kontrole omogućuju liječniku da prati tijek bolesti i primjenjuje ostale dostupne metode liječenja (psihoterapija, savjetovanje).
Vanbolnički tretman je najbolja opcija ako:
- osoba želi ili treba svakodnevno odlaziti na posao, jer izvanvanbolnički tretman ne ometa obavljanje posla
- se osoba ne želi udaljiti od svoje obitelji
- osoba ima podršku i pomoć u obitelji da svakodnevno sudjeluje u izvanbolničkom programu i da nije izložena upotrebi alkohola i drugih droga
Osobe koje sudjeluju u izvanbolničkom tretmanu trebaju svaki dan tokom tretmana biti spremene da se suoče sa ‘‘stvarnim svijetom’‘. Iako se osobe u tretmanu suočavaju sa izazovima, svakodnevno ”testiranje” oporavka može ojačati njihove strategije za nošenje sa problemima.
U Hrvatskoj razlikujemo slijedeće vrste supstitucijske terapije:
- kratku detoksikaciju
- sporu detoksikaciju
- kratko (privremeno) održavanje
- dugotrajno održavanje
Način liječenja odabire se temeljem dogovora s jedne strane liječnika specijalista i druge pacijenta te ovisi o procijeni liječnika i željama pacijenta. Procjena liječnika temelji se na osobinama i kapacitetima osobe, prijašnjim pokušajima liječenja te uvijetima u kojim osoba živi.
1. Kratka detoksikacija
Kratka detoksikacija je postupak kojim se osobi ovisnoj o opijatima olakšava rješavanje apstinencijskog sindroma nakon prekida uzimanja heroina (i drugih opijata) postupnom smanjenjem dnevnih doza metadona ili buprenorfina kroz razdoblje do mjesec dana.
Provodi se kod osoba kod kojih je potpuno odvikavanje i nakon toga održavanje apstinencije dogovoreno kao terapijski cilj.
2. Spora detoksikacija
Spora detoksikacija za razliku od kratke znači smanjenje dnevnih doza metadona ili buprenorfina kroz razdoblje od jednog do šest ili više mjeseci. Provodi se kad prethodni pokušaj ili pokušaji brze detoksifikacije nisu bili uspješni.
Terapijski cilj liječenja je uspostavljanje i nakon toga održavanje potpune apstinencije od agonista, a procjena je da zbog težine ovisnosti to nije moguće ostvariti u kratko vrijeme.
3. Kratko (privremeno) održavanje
Kratko (privremeno) održavanje na istoj dnevnoj dozi metadona ili buprenorfina podrazumijeva postupak kod kojeg se ovisniku dnevna doza ne mijenja kroz razdoblje do 6 mjeseci.
4. Dugotrajno održavanje
Dugotrajno održavanje je postupak kojim se ovisniku omogućava primjena odgovarajućih (u odnosu na toleranciju) dnevnih doza metadona ili buprenorfina kroz razdoblje dulje od 6 mjeseci. Dio tih ovisnika će biti u programu održavanja doživotno.
Dugotrajno održavanje se primjenjuje:
- kad je klinička slika ovisnosti toliko teška da se taj oblik tretmana procijeni najboljim kako za samog ovisnika tako i za okruženje (obitelj, društvenu zajednicu)
- kod ovisnika koje se tijekom terapijskog postupka nije uspjelo motivirati na odvikavanje i „drug-free“ terapijski cilj
- kod trudnica ovisnih o opijatima
- kod ovisnika zaraženih HIV-om
- kod ovisnika s komorbiditetom tj. kada uz ovisnost postoji još jedan ili više psihijatrijskih poremećaja kod iste osobe, bez obzira na redosljed njihove pojave
Osim u izvanbolničkim uvjetima tretman ovisnosti koji uključuje supstitucijsku terapiju moguć je i u nekim Domovima za ovisnike i terapijskim zajednicama.
Dnevna bolnica
Još jedan vid izvanbolničkog tretman ovisnosti je dnevna bolnica. Takav program se provodi jedino u KB Sestre milosrdnice i sastoji se od individualnog ili grupnog savjetovanja, edukacije o ovisnosti i rada na prevenciji recidiva. Većina izvanbolničkih programa tretmana traje 6 do 8 sati tjedno kroz period on nekoliko mjeseci.
Bolnički tretman
Nakon boravka u bolnici slijedi produženi izvanbolnički tretman ili odlasci na sastanke grupe za samopomoć.
Bolnički tretman je pravo rješenje ako:
- je osoba isprobala izvanbolnički tretman i nije se pokazao uspješnim
- osoba ima zdravstvenih problema, kao što su problemi sa srcem ili jetrom, infektivne bolesti i/ili psihički problemi (npr. jaka depresija ili nemir)
- je obiteljska ili socijalna situacija kaotična te je potrebna svakodnevna podrška i izdvajanje iz obitelji
- osoba živi daleko od mjesta gdje postoji izvanbolnički tretman, tako da ne bi bila u mogućnosti svakodnevno aktivno sudjelovati u programu.
Detoksikacija
Detoksikacija je jedan od koraka u procesu tretmana ovisnosti. Detoksikaciju je najsigurnije provoditi na bolničkim odjelima specijaliziranima za ovisnosti. U Hrvatskoj postoje tri takva odjela, pri bolnicama u KB Sestre milosrdnice, Klinici za psihijatriju Vrapče i PB Sveti Ivan.
Detoksikacija traje nekoliko dana, tjedana i znači čišćenje organizma od psihoaktivnih sredstava. Za osobe ovisne o opijatima detoksikacija se može vršiti s ili bez upotrebe metadona (Heptanon) ili buprenorfina (Subutex, Suboxone) te uz pomoć drugih vrsta lijekova.
Ovaj korak je nužan ako osoba želi uspostaviti apstinenciju. Kako je ovisnost o većini psihoaktivnih sredstava istovremeno i fizička i psihička, u trenutku neuzimanja sredstva javljaju se simptomi ustezanja, tj. apstinencijska kriza.
Detoksikacija predstavlja najbolje rješenje
- ako osoba ne može sama prestati piti alkohol ili uzimati droge ni na nekoliko dana,
- ukoliko pokazuje znakove apstinencijske krize (drhtanje, znojenje, nervoza, uznemirenost…)
- ili ima zdravstvenih problema koje je potrebno terapijski pratiti kada se prestanu uzimati sve supstance.
Osoba koja prolazi kroz detoksikaciju osjeća se loše, nema apetita, slabo spava i ima problema s koncentracijom. Detoksikacija sama po sebi nije dovoljna jer ne rješava psihološke, socijalne niti probleme ponašanja koji prate ovisnost.
Detoksikacija je najuspješnija ukoliko je prati nastavak tretmana ovisnosti (bilo kroz savjetovanje i/ili grupe samopomoći, ili odlazak u terapijsku zajednicu). Daljnja terapija i promjene ponašanja su neophodni kako bi se postigao uspješan oporavak i dugoročna apstinencija.
Tekst preuzet: http://www.ne-droga.org/
Share:
